Davne godine, i davna sjećanja,
ostala su negdje dalje, gdje sad nisam ja,
istina i bol, kao oružje,
uđu ti u srcu pa se s njima umire.
Bila ti je sve, bila ti je moć,
i do smrti ti ćeš pamtit svaku vašu noć,
ja sam pobjegla od davnog sjećanja,
da ti budem što je ona bila nekada.
Ref. Nisu kiše sve,rane jesenje,
što ste ti i ona bili jedno drugome,
hajde idi k njoj, jer i srce zna,
kao ona neću znat te voljet nikada!
petak, 21. svibnja 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar