subota, 19. lipnja 2010.

MOJA MARTINA

Možda si mi srce povrijedila svjesno,

al u dobru i zlu pamtit ću te vječno,

možda sam i ja ponešto krila,

al kunem se ti si mi najbolja bila.


Možda sam ponekad mamila ti suze,

zaslužila što netko frendicu mi uze,

možda nam duše drugom cestom kreću,

al života mi moga, zaboravit te neću.


O meni će ti možda svi pričat lako,

"mala te lagala,ma samo tako"

možda će me vidjet ko vraga bez duše,

možda mi snove nekada i sruše.


Možda će zaboravit lice se moje,

svi će se pitat : Tatjana, tko je,

a kada umrem želim jedno da piše:

Ona leži mrtva, al zbog nje samo diše....

1 komentar:

  1. Shvaćam kako se osjećaš jer to je osjećaj koji me prati dovoljno dugo da bih to mogao taj predmet predavati, znam što znači izgubiti prijatelja koji ti je predstavljao neki segment života, ali takvo što treba riješit što prije jer nekada se desi neka nepredvidiva stvar i koliko hod se htio nemaš se ispričati kome

    OdgovoriIzbriši